Ako u prirodi ne postoje dvije jednake stvari, bića, ako je svaki čovjek drugačiji. zašto se onda bojimo pokazati da smo drugačiji, ako smo ovako i onako svi različiti! |
Život od tebe napravi zvijer, a da toga nisi ni svjestan. Pomiren sa stvarnošću i rutinom hodaš dalje ka svom cilju. Na kraju postaješ ono protiv čega si se cijelo vrijeme bori. Poprimaš osobine čovjeka koji ti se nekada najviše gadio. Shvatiš da smo svi isti i da se nema potrebe isticati. Zaboravljaš svoje ideale i stavove. Kažeš i bolje je tako jer si se kao prilagodio, a nisi- nego si odustao. Pustio si da te drugi gaze, pa si na kraju sam sebe ponajviše zgazio. Neko vrijeme te je to smetalo i bio si svega svjestan, a sada si prihvatio tu činjenicu i smatraš da je to tako moralo biti,misliš kako ne možeš učiniti ništa i bilo bi bez korisno glumiti Don Quijota i boriti se protiv vjetrenjača. |
Dosta je toga nerečeno, jelda, a ponekad stvarno neznaš o čemu da pričaš, onako samo šutiš i slušaš, a toliko je tema, ponekad toliko osječaja. Onda to staviš na hrpu, pa pocnes slagat po fajlovima, svaki osjecaj u svoj dokument, svaka tema na svoje mjesto. |
Za šta da se borim? |
Razmišljala sam o knjizi koju držim u ruci dok se vozim tramvajem. Ovaj put bilo je nešto drugačije. Osjčala sam da pripadam jednoj od onih američkih djevojaka koji imaju onaj samouvjeren, djevojački pogled na svijet. Pogled koji govori sve, a opet ništa. Razmišljala sam kako se moram samouvjereno spustiti na sigurno tlo zagrebačkog trga dok silazam iz tramvaja. Možda me i ostali tako vide(pomislila sam). Imala sam smješak koji kao da govori da znam sve tajne ovog svijeta, kao da mi se svi dive dok prolazim tim zmazanim tlom. Lako je razmišljati okružen ljudima, stvarima i još dok slušaš rozi iPod(trebam li zatražiti nešto više) Sjela sam na hladan mramor iz kojeg u sredini ˝raste˝ svijetiljka koja mi je predivno osvjetljavala stranicu broj petnaest. Pocinjem čitati: I tako sam vam ja postala Marisol Guzman, portorikanska Jenki Kubanka iz Cambridgea u Massachusettsu- bogata, razmažena lezbijka iz privatne škole za nadarenu djecu, djevica i spisateljica u potrazi za ljubavlju. |
Sanjam kako mogu plivati zrakom bas kao da sam u vodi, snovi... snovi |
Da... Nisam upala.... Prva reakcija je bila ravnodusnost, zatim plač, onda razbijanje kosa za smece( povrijedih si palac nožni), onda malo zurenja u sunce, sjedenja na klupici na cvjetnom,lucijina zamolba- apolonija samo se nemoj ubit, skupljena snaga za dic se i otic ponovno na mjesto di su ti se svi snovi srusili, pocetak histericnog smjeha, opet ravnodusnost uz smjeh i onda sam poludila i pocela pjevat pjesmice tipa- ovo mi je skola i drugi puta cu pametnije, ili ju ar maj sanšajn maj onli sanšajn, jelo u mekdonalcu, dolazak doma i slusanje metala.... |
Zapravo nemožeš zamislit da živiš u filmu i da te svi gledaju kao da ti je život jedna velika pozornica i nemožeš gledat seriju po stoti put, ali nikad neces bit u seriji, nikad neces moc imat svog vlastitog Adama ili biti Joan jer jednostavno to nisi ti... Gledajuci te serije na youtubu po četvrti put shvatila sam da me ubija... i da vec jesam na svoj nacin Joan i da imam vlastitog Adama... Kad to shvatiš možes prestat gledat serije iz želje da budes netko tko nisi.... Poslije govoriš da neznas sto si, kako bih mogla znati ako ti je uzor žena iz serije. Uopče ne pricam o jani ne pricam o nikome osim o sebi.. |
< | lipanj, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv